U vremenu kada je ispovedanje hrišćanske vere često značilo sigurno stradanje, živeli su ljudi čija je odlučnost ostala upisana u istoriju Crkve kao primer nepokolebljive vere. Među njima posebno mesto zauzimaju sveti mučenici Lukilijan, Klavdije, Ipatije, Pavle, Dionisije i devica Paula, koje Srpska pravoslavna crkva proslavlja kao svedoke Hristove istine.
Lukilijan je veći deo svog života proveo kao neznabožac i žrec idolskih bogova. Međutim, u poznim godinama, kada mnogi smatraju da je za velike životne promene kasno, on je upoznao hrišćansku veru i primio sveto krštenje. Njegovo obraćenje izazvalo je veliko iznenađenje i negodovanje među stanovnicima Nikomidije, grada u kojem je živeo.
Zbog prihvatanja hrišćanstva izveden je pred sud i od njega je zahtevano da se odrekne svoje nove vere. Kako je to odlučno odbio, bio je podvrgnut teškim mučenjima. Nakon surovog prebijanja bačen je u tamnicu, gde je upoznao četvoricu mladih hrišćana – Klavdija, Ipatija, Pavla i Dionisija. Oni su takođe bili zatvoreni zbog svoje vere u Hrista.
U tamničkim danima nastalo je posebno duhovno zajedništvo između starca i mladića. Dane su provodili u molitvi, razgovorima o veri i pevanju psalama, međusobno se hrabreći pred iskušenjima koja su ih čekala. Njihova vera nije oslabila ni pod pretnjama ni pod mukama koje su usledile.
Kada su ponovo izvedeni pred vlasti, svi su bili izloženi novim torturama. Na kraju su poslati u Vizantiju, gde su četvorica mladića osuđena na smrt i posečena mačem. Lukilijan je, prema predanju, raspet na krst. Njegovi mučitelji nisu se zadovoljili samim raspećem, već su njegovo telo dodatno izranjavali ekserima, želeći da ga ponize i nakon smrti.
Posebno mesto u ovoj priči zauzima sveta devica Paula. Pokazujući veliku hrabrost, ona je javno uzela tela postradalih mučenika i dostojno ih sahranila. Takav čin bio je opasan i mogao je da je košta života, što se na kraju i dogodilo. Zbog toga je bila uhapšena, podvrgnuta mukama i na kraju posečena.
Crkveno predanje ističe da je Paula od Boga primila dva venca – venac devstva i venac mučeništva. Njena žrtva smatra se posebnim svedočanstvom ljubavi prema Hristu i odanosti onima koji su za veru položili svoje živote.
Mučeništvo svetog Lukilijana, njegovih saputnika i device Paule dogodilo se tokom vladavine rimskog cara Avrelijan, između 270. i 275. godine. Njihovo stradanje ostalo je trajan podsetnik da istinska vera ne poznaje godine, društveni položaj ni strah od progona.
Danas se sveti mučenici Lukilijan, Klavdije, Ipatije, Pavle, Dionisije i devica Paula poštuju kao primeri hrabrosti, istrajnosti i vernosti svojim uverenjima, a njihova životna priča podseća da je snaga duha često veća od svake sile ovoga sveta.
